**Dok se u hrvatskim vrtićima i školama sve češće organiziraju hvalevrijedne ekološke akcije s ciljem zaštite Jadrana, u pozadini se tiho otvara ozbiljno znanstveno i etičko pitanje: ulaze li nam u obrazovne ustanove neprovjerena osobna uvjerenja umjesto znanstveno utemeljenih činjenica? Riječ je o masovnom bacanju takozvanih „EM biokugli” u more, koje distributeri reklamiraju kao čudotvorno rješenje za pročišćavanje podmorja od fekalnih i masnih onečišćenja, oslanjajući se isključivo na vizualni dojam i vlastita uvjerenja bez ijedne stručne analize.** S druge strane, stručna javnost i znanstvenici s Fakulteta znanosti o moru za Morski HR izričito upozoravaju da mikroorganizmi namijenjeni slatkovodnim sustavima u slanom moru najčešće odumiru uslijed osmotskog šoka, čime se djeci šalje pogrešna poruka, a u osjetljivi morski ekosustav potencijalno unose nedefinirane i strane vrste pod krinkom ekologije! ### Prodavač "bio-kugli" tvrdnje temelji na vizualnom dojmu, no analiza za Jadran nema - Nemojte samo uzimati u obzir mišljenja stručnjaka i ekologa, jer morate uzeti u obzir, bez obzira koliko god da su srtručni i kvalitetni ljudi, oni na žalost nisu stručnjaci za ovu mikrobiologiju i nisu u mogućnost da daju objektivne i točne informacije o tome. Njihov glavni problem je u tome što kroz sastav ocjenjuju i daju svoje mišljenje iako i sami priznaju da im nije poznato, umjesto da ocjenjuju i komentiraju učinak na mjestima gdje su kugle primjenjene - smatra **Nedjeljko Jovanović** , inače direktor i vlasnik tvrtke Efektivni mikroorganizami originalna tehnologija Rijeka d.o.o., poznat po izradi i promociji takozvanih **EM biokugli** (ili "bokaši" kugli) koje se često koriste u ekološkim akcijama čišćenja podmorja i vodotoka. ### This post is for subscribers only Become a member to get access to all content Subscribe now

**Iza nas je još jedan iznadprosječno topao i pretežno suh mjesec koji nastavlja dugogodišnji trend zatopljenja, no vremenske prilike na Jadranu i priobalju uskoro bi se mogle promijeniti. Prema** prognozi poznatog meteorologa Zorana Vakule**, razmjerno toplo razdoblje se nastavlja, no sunčane dane sve će češće prekidati kiša**. ### Ekstremne temperature na jugu i poplave na zapadu Istre Rujan je donio znatno više temperature od višegodišnjeg prosjeka. Prema ocjenama klimatologa Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ), na većem dijelu obale bilo je "toplo" i "vrlo toplo", dok su dubrovačko područje i otok Lastovo zabilježili klimatološku ocjenu "ekstremno toplo". U Dubrovniku je ovo bio drugi najtopliji rujan u povijesti mjerenja (odmah iza 2011. godine), dok su u Splitu i Rijeci topliji rujnovi zabilježeni tek 2011. i 2023. godine. Iako je ukupna količina oborina u većem dijelu zemlje bila oko prosjeka ili ispod njega, zapadna Istra bila je iznimka s izrazito kišovitim razdobljem. Posebno se ističe Poreč, gdje se nakupilo gotovo 220 litara kiše po četvornom metru, čemu je najviše doprinio rekordni 11. rujna kada je u samo jednom danu izmjereno čak 141 mm oborine. ### Sve češće tople noći na Jadranu Jedan od najjasnijih pokazatelja klimatskih promjena jest porast broja tzv. toplih noći — onih u kojima se temperatura ne spušta ispod 20,0 °C. Na splitskom Marjanu taj je trend iznimno izražen: * U razdoblju od 1961. do 1990. godine Marjan je prosječno bilježio 73 tople noći godišnje. * U razdoblju od 1991. do 2020. taj se prosjek popeo na 83 noći. * U posljednjih 30 godina (1997. – 2026.) prosjek iznosi čak **89 toplih noći godišnje** , dok je apsolutni rekord zabilježen 2018. godine s čak 112 takvih noći. Odstupanje temperature zraka od prosječne i ekstremne u rujnu 2026. u Splitu - Animacija: HRT I na širem području dalmatinskog zaleđa zabilježeni su rijetki rujanski rekordi, pa je tako u Kninu izjednačen dosadašnji rekord s jednom toplom rujanskom noći. Dosadašnji dio 2026. godine na Jadranu se svrstava među najtoplije u povijesti mjerenja, pri čemu je u Splitu po temperaturama prestigao čak i dosad rekordnu 2024. godinu. ### Što nas očekuje do kraja jeseni i zimi? Dugoročni modeli za ostatak jeseni i zimske mjesece predviđaju iznadprosječne temperature zraka uz povećanu vjerojatnost za "višak" oborina. Iako prvi tjedan listopada protječe u znaku sušeg vremena, promjena stiže ubrzo. Već krajem tjedna na Jadranu i u područjima uz njega očekuje se jačanje oborina koje bi moglo ublažiti dosadašnju sušu i potvrditi najave o kišovitijem nastavku jeseni. D.G.

Když před 20 lety Taťáně Kuchařové (38) jako první Češce nasadili na hlavu korunku Miss World, tleskala snad celá země. Dnes asi jen málokdo tleská jejímu novému angažmá ve vládní Radě pro lidská práv...

Zašto sve češće vidimo nasilje tokom naizgled uobičajenih predizbornih akcija? Kome i zašto odgovara eskalacija podela i

**Otvorene su prijave za Nagradu Eko izvrsnost 2026: Biograd Boat Show nagrađuje konkretna rješenja i volontere koji čuvaju Jadran** Dok se pojam održivosti sve češće zadržava samo na papiru, strategijama i promotivnim sloganima, na nadolazećem Biograd Boat Showu naglasak se stavlja na one koji su odlučili prijeći s riječi na djela. I ove godine u sklopu sajma dodjeljuje se prestižna **Nagrada Eko izvrsnost 2026** , s ciljem isticanja i nagrađivanja pojedinaca, tvrtki i volontera koji daju stvaran doprinos zaštiti okoliša i Jadranskog mora. Priznanje je namijenjeno svima koji su pronašli način da smanje potrošnju energije, unaprijede gospodarenje otpadom, smanje štetne emisije ili uvedu nove, ekološki prihvatljivije tehnologije u svakodnevno poslovanje. ### Kategorije i uvjeti prijave Nagrade su podijeljene u nekoliko kategorija kako bi se obuhvatili i gospodarski subjekti i društveno korisne inicijative: * **Najbolja volonterska eko akcija:** Otvorena za sve inicijative koje se ističu nesebičnim radom u zaštiti Jadranskog mora i obale, edukaciji i promicanju održivosti bez financijske naknade. Za ovu kategoriju kandidati ne moraju biti izlagači na sajmu, a prijave mogu podnijeti i treće osobe, organizacije ili članovi lokalne zajednice. * **Najbolji domaći proizvod ili usluga:** Kategorija namijenjena hrvatskim izlagačima na sajmu. Ocjenjuje se upotreba lokalnih i prirodnih materijala, smanjenje otpada, energetska učinkovitost te ukupni ekološki otisak kroz cijeli životni ciklus proizvoda. * **Inovacija godine:** Namijenjena domaćim i međunarodnim izlagačima koji predstavljaju nove tehnologije, digitalna rješenja ili poslovne modele koji štede resurse i smanjuju emisije. ### Rokovi i svečana dodjela Svi zainteresirani svoje prijave mogu poslati najkasnije do **petka, 16. listopada 2026. godine do 24:00 sata**. O pobjednicima će odlučivati stručni žiri, a svečano uručenje nagrada održat će se pred medijima u petak, **23. listopada 2026. u 12:00 sati** , u prostorijama Kapetanskog kluba Marine Kornati Sjever u Biogradu na Moru. J.T.

**Otvorene su prijave za Nagradu Eko izvrsnost 2026: Biograd Boat Show nagrađuje konkretna rješenja i volontere koji čuvaju Jadran** Dok se pojam održivosti sve češće zadržava samo na papiru, strategijama i promotivnim sloganima, na nadolazećem

**Privremeni mehanizmi i hitne odluke u hrvatskom pomorskom ribarstvu sve češće zamjenjuju redovnu proceduru. Objavom novih propisa u Narodnim novinama br. 98/2026 nastavila se praksa donošenja odluka „preko noći”, pri čemu Ministarstvo poljoprivrede i ribarstva po peti put koristi diskrecijsko pravo iznimke i zaobilazi redovito e-Savjetovanje.** Dok se prostorna i vremenska ograničenja za koće i plivarice srdelare gomilaju kroz nepregledan niz izmjena i dopuna, ribari ostaju u potpunoj poslovnoj neizvjesnosti. Kruna ovog administrativnog kaosa stigla je u obliku javnog poziva za _scrapping_ – trajnu obustavu i uništavanje brodova koja se, nakon iscrpljivanja EU fondova, sada financira izravno iz državnog proračuna. Sama učestalost korištenja ove odredbe ne znači automatski da je njezina primjena nezakonita, ali otvara legitimno pitanje pretvara li se iznimni mehanizam namijenjen hitnom donošenju privremenih mjera u redovan način upravljanja ribolovom plivaricom-srdelarom. ### This post is for subscribers only Become a member to get access to all content Subscribe now

**Privremeni mehanizmi i hitne odluke u hrvatskom pomorskom ribarstvu sve češće zamjenjuju redovnu proceduru. Objavom novih propisa u Narodnim novinama br. 98/2026 nastavila se praksa donošenja odluka „preko noći”, pri čemu Ministarstvo poljoprivrede i ribarstva po peti put**

Bogomoljke sve češće viđamo na fasadama i terasama širom Srbije, a stručnjaci objašnjavaju da nisu opasne za ljude. Ova vrsta insekata postaje sve prisutnija u gradovima, što izaziva pitanja kod stana… · Photo : Hoff1980 · CC BY-SA · Wikimedia

Napadi sve češće imaju efekta i na svakodnevni život običnih Rusa

Tenistku Lindu Noskovou čeká na US Open zápas o postup do semifinále US Open. Jen těžko by ale mohla mít těžší soupeřku - utká se totiž s Běloruskou Arynou Sabalenkovou, která na kurtech v New Yorku p

Tenistka Linda Nosková dnes zabojuje o premiérový postup do semifinále US Open. Wimbledonská šampionka vyzve na newyorském betonu vítězku posledních dvou ročníků Bělorusku Arynu Sabalenkovou.

**Kao dugogodišnji pomorac i zapovjednik s više od tri desetljeća plovidbenog staža, posljednjih godina sve češće osjećam potrebu javno govoriti o budućnosti hrvatske obale i mora. Svoje tekstove objavljujem ponajprije na portalu Morski.hr, dijelim ih na svojoj** Facebook stranici**, a pojedine teme i stavove prenose i drugi portali. Posebno mi je drago što su neki od mojih osvrta prepoznati i izvan Hrvatske. Njemački portal Kroatien-Nachrichten prevodi i prenosi moje tekstove s Morskog.hr, pa tako razmišljanja koja nastaju iz mog neposrednog iskustva mora i života uz more ulaze i u širu srednjoeuropsku raspravu o tome kakav turizam želimo i kakvu Hrvatsku ostavljamo budućim generacijama.** Ne pišem kao ekonomist koji promatra more kroz brojke noćenja, prihode i statistike, niti kao politički akter kojemu je osnovni cilj obećati novi rast. Pišem kao pomorac, zapovjednik i čovjek koji je više od trideset godina proveo na moru. Za mene more nikada nije bilo samo prometni put, turistički proizvod ili prostor na kojemu se mogu zbrajati vezovi i plovila. More je živi prostor koji treba razumjeti, poštovati i čuvati. Upravo iz tog iskustva nastao je i moj tekst „Hrvatska 2030.: Kvaliteta umjesto masovnosti“. Njegova je osnovna poruka jednostavna: _Hrvatska ne bi trebala svoju budućnost temeljiti na beskonačnom povećavanju broja turista, plovila, apartmana i noćenja_. Pitanje koje si moramo postaviti nije samo koliko možemo primiti, _nego koliko možemo primiti, a da pritom ne uništimo ono zbog čega ljudi uopće žele doći._ _Rečenica da more nije samo turistički proizvod zato za mene nije tek politička ili gospodarska poruka_. Ona otvara mnogo dublje pitanje našeg odnosa prema prostoru u kojem živimo. Govori o granicama rasta, o odgovornosti prema prirodi, ali i o _etici gostoprimstva_. Jer gostoprimstvo ne znači samo otvoriti vrata što većem broju ljudi. _Ono znači omogućiti čovjeku da upozna određeni prostor, a da ga svojim dolaskom ne uništi._ Ako želimo govoriti o Hrvatskoj 2030., moramo zato prestati razmišljati samo o tome kako privući još više ljudi. Moramo početi razmišljati o tome kakve goste želimo, kakav turizam možemo podnijeti _i kakvo more želimo ostaviti iza sebe_. ### Mjera nasuprot mnoštvu: aristotelovska pouka s mora Središnja teza da Hrvatskoj ne trebaju nužno više turista, nego bolje iskustvo, filozofijski odzvanja starom aristotelovskom idejom mjere – _onoga zlatnog sredovječja između manjka i pretjeranosti._ Ne pozivajući se izravno na tu tradiciju, turizam promatram kroz isti obrazac: između zapuštenosti i praznine s jedne strane te pretrpanosti i iscrpljenosti prostora s druge, postoji treći, _teže dostižan put – put mjere, u kojemu se gospodarski interes i očuvanje prostora ne isključuju, nego se međusobno uvjetuju._ Ta je pouka utoliko važnija što proizlazi iz iskustva, a ne samo iz teorije. Velika je razlika između deset tisuća gostiju koji sa sobom odnesu deset tisuća dobrih uspomena i deset tisuća gostiju koji Hrvatsku pamte po gužvama, čekanju i osjećaju da je sve postalo preskupo. U toj se razlici krije gotovo fenomenološki uvid: _iskustvo mjesta ne postoji neovisno o čovjeku koji ga proživljava_. Kvaliteta turizma zato se ne može svesti na statistiku dolazaka. Broj gostiju jest činjenica, ali zadovoljstvo gosta – kvalitativni, teško mjerljivi sloj iskustva – u konačnici odlučuje hoće li se netko vratiti, hoće li preporučiti mjesto prijatelju i hoće li, drugim riječima, postati ambasador zemlje u kojoj je proveo odmor. Zato pitanje turizma ne bih postavljao samo kao pitanje koliko gostiju možemo privući, nego i kao pitanje _kakvo iskustvo tim gostima želimo pružiti_. Mjera nije odustajanje od gospodarskog interesa; ona je način da taj interes dugoročno sačuvamo. Hrvatska ne živi samo od broja dolazaka, nego i od dojma koji gosti nose sa sobom – o moru, prostoru, ljudima i osjećaju koji su ovdje doživjeli. ### More kao granica i kao dar: fenomenologija prostora Jedan od najvažnijih uvida koji proizlaze iz mog promišljanja turizma jest da Jadran, unatoč dojmu beskonačnosti koji pruža pogled prema otvorenom horizontu, _ima vrlo konkretne granice_. Luke imaju svoj kapacitet, marine svoj, a otoci imaju ograničene izvore vode, energije i prostora. Ono što na prvi pogled izgleda kao tehničko pitanje zapravo je mnogo dublje: __čovjek prostoru ne može pristupati kao neograničenom resursu, nego kao vrijednosti čije mogućnosti moramo poštovati.__ Otok nije samo kopno bez mosta. On je istodobno zajednica, infrastruktura, okoliš i način života – sve povezano u jednom krhkom i konačnom prostoru. _Upravo zato granica nije prepreka razvoju, nego njegov uvjet_. Tek kada prihvatimo da prostor ima svoje granice, možemo sačuvati ono zbog čega ga ljudi uopće žele posjetiti. U tome vidim i jedan važan paradoks turizma. _Prostor koji se može bez ograničenja puniti i širiti postupno gubi ono što ga je učinilo privlačnim: mir, autentičnost, osjećaj posebnosti i otkrića._ Uspjeh, ako ga mjerimo samo stalnim rastom brojki, može tako uništiti samu vrijednost koja je taj uspjeh omogućila. _Gost koji na otok dolazi bježeći od gužve neće biti zadovoljan ako ondje pronađe istu gužvu od koje je pobjegao._ Ta jednostavna činjenica možda najbolje opisuje logiku iscrpljivanja destinacije vlastitim uspjehom. More zato nije samo prostor koji možemo ponuditi gostu. Ono je i granica koja nas podsjeća da ne možemo uzeti beskonačno. __A upravo u prihvaćanju te granice more ponovno postaje dar – nešto što ne posjedujemo, nego čuvamo kako bismo ga mogli dijeliti i s onima koji dolaze nakon nas.__ ### Povjerenje kao kapital koji se ne može kupiti Posebnu važnost pridajem povjerenju. _Stranog nautičara ne promatram samo kao gosta kojemu je potreban vez, nego kao čovjeka kojemu je važna pouzdanost: da će rezervirani vez doista biti dostupan, da će infrastruktura funkcionirati i da će usluga biti profesionalna. U tome vidim etičku dimenziju gostoprimstva koja nadilazi samu transakciju._ Povjerenje je, za razliku od kapaciteta marine ili broja kreveta, kapital koji se ne može izgraditi preko noći niti kupiti velikom investicijom. _Ono nastaje kroz ponavljano i dosljedno iskustvo_. Gost mora iznova dobivati potvrdu da ono što smo obećali doista i pružamo. A kada se jednom naruši, povjerenje se teško i sporo vraća. _U tome je gostoprimstvo mnogo više od pružanja usluge_. Ono je odnos između domaćina i gosta, odnos u kojemu obje strane prihvaćaju određenu odgovornost. U tom smislu blisko mi je staro mediteransko shvaćanje gosta kao nekoga prema kome imamo posebnu obvezu – _ne samo zato što od njega nešto dobivamo, nego zato što nam je povjerio svoje vrijeme, novac i dio vlastitog iskustva._ _Zato pitanje koje sebi moramo postaviti nije samo koliko možemo zaraditi ove sezone, nego hoće li se taj gost vratiti za pet godina. Još važnije: hoće li tada ponovno imati razlog vjerovati nam?_ U tom pitanju vidim razliku između kratkoročnog turizma kao transakcije i turizma kao odnosa. _**Prvi** pita koliko možemo uzeti danas_. _**Drugi** pita što moramo učiniti da se odnos nastavi sutra._ A upravo je sposobnost da mislimo izvan jedne sezone, izvan jedne zarade i izvan jednog gosta ono što razlikuje zrelo upravljanje turizmom od pukog iskorištavanja destinacije. Povjerenje zato nije samo lijepa riječ niti dodatna vrijednost turističkoj ponudi. Ono je jedan od njezinih najvrjednijih oblika kapitala – **_kapital koji se stječe godinama, gubi jednim lošim iskustvom i ne može se nadomjestiti novcem._** ### Vrijeme, sezonalnost i pitanje identiteta Sezonalnost za mene nije samo ekonomski problem koji treba riješiti boljim rasporedom dolazaka. Prijedlog da se nautička sezona proširi na proljeće i jesen vidim i kao poziv na drukčije proživljavanje vremena. More izvan vrhunca kolovoza, gužve ima drugačiji ritam: _priroda je mirnija, prostor je dostupniji, a iskustvo Jadrana često je dublje i kvalitetnije._ U pozadini toga nalazi se i _kritika ubrzanog vremena masovnog turizma_. Kada se gotovo sve aktivnosti, prihodi i očekivanja koncentriraju u nekoliko ljetnih tjedana, prostor se ne samo preopterećuje nego se i vrijeme turizma sužava. Umjesto ravnomjernog i održivog ritma dobivamo kratki, intenzivni i _iscrpljujući vrhunac_. Proširiti sezonu zato ne znači samo povećati broj dana u kojima možemo ostvarivati prihod. _To znači vratiti turizmu drugačiji ritam – sporiji, uravnoteženiji i bliži prirodi prostora koji posjećujemo._ S tim je neraskidivo povezano i pitanje identiteta. Što Hrvatska zapravo nudi gostu? Sunce i more imaju i druge zemlje. _Ono što je teže kopirati jesu naši otoci, kamene kuće, konobe, ribarske tradicije i taj poseban osjećaj da se u samo nekoliko sati plovidbe može prijeći iz živog centra u gotovo potpuno mirnu uvalu._ Upravo je u toj raznolikosti naša vrijednost. Ne smijemo dopustiti da se destinacije standardiziraju do te mjere da jedna počne nalikovati drugoj. Ako svaki otok, svaka marina i svako mjesto postanu samo još jedna varijacija istog turističkog proizvoda, izgubit ćemo ono što je najvrjednije – osjećaj mjesta. Turizam ne bi trebao izbrisati razlike među prostorima kako bi ih lakše prodavao. Naprotiv, njegova bi zadaća trebala biti da te razlike učini vidljivima i vrijednima. _Gost ne putuje samo da bi stigao negdje drugdje. Putuje upravo zato da bi doživio nešto što ne može pronaći bilo gdje._ Zato pitanje _identiteta_ nije samo pitanje tradicije, kulture ili marketinga. To je pitanje budućnosti. Ako izgubimo ono po čemu smo posebni, možda ćemo još uvijek imati turiste, hotele i marine, _ali više nećemo imati ono zbog čega su ti ljudi uopće željeli doći_. _Čuvati identitet prostora stoga ne znači zaustaviti razvoj. Znači odrediti granicu nakon koje razvoj počinje poništavati vlastiti razlog postojanja._ ### Odgovornost prema onome što se ne da ponovno proizvesti Možda je najsnažnija misao koju želim ostaviti ona o **_nepovratnosti_.** Hotel možemo obnoviti, marinu možemo modernizirati, cestu možemo proširiti. **__Ali izgubljeni prirodni prostor, karakter otoka ili čistoću mora ne možemo jednostavno ponovno proizvesti kada ih jednom izgubimo.__** U tome vidim samu srž odgovornosti prema budućnosti. **__More koje danas imamo nismo stvorili mi. Naslijedili smo ga od generacija koje su živjele prije nas i upravo zato nemamo pravo promatrati ga samo kao resurs koji možemo potrošiti prema vlastitim potrebama__**. _Naša je odgovornost sačuvati ga i predati onima koji dolaze poslije nas u stanju u kojem će i oni moći u njemu prepoznati istu vrijednost koju prepoznajemo danas._ To je _pitanje međugeneracijske pravednosti_ , ali i pitanje __obične ljudske mjere__. Svaka generacija ima pravo koristiti prostor i od njega živjeti, _ali nema pravo potrošiti ono što pripada i generacijama koje još nisu došle_. **_Upravo zato održivost za mene nije kočnica razvoja, nego njegova najodgovornija forma._** U tom svjetlu i moja vizija Hrvatske 2030. – zemlje povjerenja, _a ne zemlje rekorda_ – dobiva svoj puni smisao. Ne vjerujem da se snaga turizma mora dokazivati time da budemo najveći, najjeftiniji ili najposjećeniji. Vjerujem da možemo biti najpouzdaniji, najautentičniji i među onima koji najbolje čuvaju ono što im je povjereno. Takav pristup traži određenu skromnost razvoja. Traži sposobnost da ponekad kažemo „dovoljno je” čak i onda kada nam tržište govori da možemo još. To nije odustajanje od gospodarskog interesa. _Naprotiv, to je razumijevanje da dugoročna vrijednost prostora mora biti temelj tog interesa_. _Jer ono što danas možemo izgraditi novcem sutra možemo ponovno izgraditi_. **Ono što danas možemo uništiti novcem sutra možda više nećemo moći vratiti nikakvim novcem**. Zato budućnost hrvatskog turizma ne vidim samo u tome koliko ćemo gostiju primiti, koliko ćemo vezova izgraditi ili koliko ćemo prihoda ostvariti. **__Vidim je u pitanju što će nakon svega toga ostati.__** Ako 2030. možemo reći da smo sačuvali more, prostor, identitet i povjerenje, tada ćemo moći reći da smo ostvarili nešto važnije od rekorda – **__ostvarili smo razvoj koji ima smisla__**. ### Lokalni glas, europski odjek Ono što ovim tekstom želim postići nije samo govoriti o turizmu, brojkama i gospodarskom rastu. _Želim otvoriti pitanje kakvu Hrvatsku želimo ostaviti iza sebe i kakvo iskustvo želimo pružiti onima koji nam dolaze._ Moji zapisi nastali su iz iskustva čovjeka koji more ne promatra samo kao turistički proizvod, nego kao prostor života, rada, odgovornosti i pripadnosti. Kada takva razmišljanja prijeđu granice Hrvatske i dopru do njemačkih i austrijskih čitatelja, lokalno iskustvo dobiva širi smisao. Ono što počinje kao briga jednog hrvatskog zapovjednika; kapetana za Jadran __postaje dio europske rasprave o granicama rasta, održivosti, kvaliteti iskustva i odgovornosti prema prostoru koji dijele domaćini i gosti.__ U tome vidim i posebnu vrijednost ovakvog razgovora. Budućnost hrvatskog turizma nije samo hrvatsko pitanje. Jadran je prostor koji dijelimo – s gostima koji nam dolaze, _ali i s generacijama koje tek dolaze_. **Zato pitanje nije samo koliko možemo ponuditi, nego i što moramo sačuvati.** Ne možemo beskonačno povećavati brojke, a očekivati da prostor pritom ostane isti. Ne možemo tražiti sve više gostiju, a zanemariti njihovo iskustvo. Ne možemo govoriti o konkurentnosti ako istodobno gubimo povjerenje, identitet i ono što našu obalu čini posebnom. Zato se vraćam na jednostavnu misao koja povezuje sve o čemu sam pisao: _Hrvatskoj možda ne treba više svega_. Treba joj više mjere, više odgovornosti, više kvalitete, ali i više ljudi koji rade, stvaraju i __proizvode veću vrijednost__. Treba nam učinkovitiji sustav, kvalitetnija usluga, _više znanja i rada po čovjeku_ , _manje rasipanja resursa i više sposobnosti da od onoga što imamo napravimo veću vrijednost_. Ne moramo nužno imati više gostiju, ako od postojećeg gosta možemo stvoriti bolje iskustvo, veću potrošnju, veće zadovoljstvo i dugoročnije povjerenje. Budućnost nije u tome da stalno povećavamo količinu _, nego da povećavamo vrijednost onoga što radimo i učinkovitost kojom to stvaramo._ Pravo pitanje budućnosti hrvatskog turizma zato za mene nije koliko još gostiju možemo primiti. _Pitanje je koliko dugo možemo sačuvati ono zbog čega nas gosti uopće vole – i možemo li im to isto more, iste otoke, isti osjećaj prostora i isto povjerenje ponuditi još bolje._ **_Ako to uspijemo, Hrvatska 2030. neće morati biti zemlja rekorda. Može biti nešto vrijednije: zemlja kojoj se ljudi vraćaju jer joj vjeruju._** Milo Miklaušić

**Kao dugogodišnji pomorac i zapovjednik s više od tri desetljeća plovidbenog staža, posljednjih godina sve češće osjećam potrebu javno govoriti o budućnosti hrvatske obale i mora. Svoje tekstove objavljujem ponajprije na portalu Morski.hr,**

**Ljetne gužve na Jadranu nisu novost, no situacije kojima svjedoče savjesni nautičari sve češće prelaze granice sigurnosti i zdravog razuma. Redakciji se javio ogorčeni čitatelj koji je na plovidbenoj ruti od Skradina do Šibenika te dalje prema Jadriji zabilježio niz teških prekršaja na moru.** Prema njegovim riječima, divljanje je postalo dio svakodnevice, a pomorska pravila za mnoge jednostavno ne vrijede. - Evo malo materijala. Dok sam prolazio od Skradina do Šibenika i od Šibenika prema Jadriji, snimio sam ovo — a to je možda tek 40 posto svih glisiranja koja sam vidio. Posebno su bili problematični vodeni skuteri s početka snimke koji su glisirali čitavom rutom od Skradina do Šibenika, a kasnije i na samom izlazu iz grada - navodi čitatelj u svojoj dojavi. Posebno zabrinjava činjenica da nadležne službe prisustvuju na terenu, no pitanje je koliko učinkovito reagiraju na uočene prekršaje. - Policija je prošla čim sam izašao iz kanala Skradin – Šibenik, a brod Lučke kapetanije prošao je dok sam bio kod Jadrije i išao prema Šibeniku. Jesu li koga kaznili — nisam vidio. Ali da se sve ovo sustavno pohvata i kazni, po priljevu novca u državnu blagajnu ovo bi područje moglo biti 'jače' i od Paklinskih otoka - poručuje čitatelj. Dok se u navedenom akvatoriju i dalje krše zakoni o sigurnosti plovidbe, ostaje otvoreno pitanje hoće li nadležne institucije pojačati nadzor ili će se čekati da neodgovorno glisiranje završi s ozbiljnijim posljedicama. Video materijal koji posjedujemo dodatno potvrđuje da je situacija na krki i u šibenskom kanalu izmakla kontroli. D.G.