Lijepo vrijeme više ne znači odmak od digitalnog svijeta, već njegovu prirodnu integraciju u svaki trenutak. Obitelji putuju, djeca na stražnjem sjedalu bez prekida prate omiljeni sadržaj, roditelji između dva odmorišta obavljaju video pozive, a sve se odvija gotovo neprimjetno, kao produžetak svakodnevice. Navigacija se u stvarnom vremenu prilagođava prometu, restoran se rezervira u hodu, a dokumenti šalju s parkirališta pred ulazom u nacionalni park.