SOLIN/ZADAR - **Otkriće** spektakularnih ostataka luksuzne rimske vile u samom središtu Solina**— s podnim grijanjem, bazenom i raskošnim podnim mozaikom s prikazom pauna - trebalo je biti prekretnica za kulturni turizam antičke Salone. No, umjesto da ovo neprocjenjivo povijesno blago postane nova otvorena atrakcija, gradske vlasti predvođene gradonačelnikom Daliborom Ninčevićem i konzervatori** donijeli su odluku o njegovu ponovnom prekrivanju geotekstilom, pijeskom i zemljom. Spektakl intelektualne nadmoći antičkih ljudi srozala je intelektualna potkapacitiranost današnjih ljudi. Čovjeku koji je u životu pročitao dvije ozbiljnije knjige, teško je i povjerovati da nekome uopće može pasti na pamet zatrpati betonom ovakto remek djelo, bez da uopće pokušaju pronaći alternativno rješenje. A nije da ga nema. Ima ga, i to ne daleko od Solina. Pronašli smo ga u Zadru, gradu koji je, naime, imao isti problem, ali je riješen tako da ljudi imaju i novi trg, a hodaju po osvjetljenim staklenim stijenama koje ispod nogu pokazuju kako je to izgledalo nekad... ### This post is for subscribers only Become a member to get access to all content Subscribe now

SOLIN/ZADAR - **Otkriće** spektakularnih ostataka luksuzne rimske vile u samom središtu Solina**— s podnim grijanjem, bazenom i raskošnim podnim mozaikom s prikazom pauna - trebalo je biti prekretnica za kulturni turizam antičke Salone. No, umjesto da ovo neprocjenjivo povijesno blago postane nova**

"Povelja bana Kulina nije samo najstariji sačuvani diplomatski dokument bosanske države, nego i neprocjenjivo svjedočanstvo o razvijenosti naše pismenosti, jezika i kulturnog identiteta", istakla je R...

VIS - **Dok je većina jadranskih otoka ovisna o kopnenim vodovodima, Vis skriva neprocjenjivo blago duboko u svom krškom podzemlju. Fascinantan edukativni video otkriva kako su drevne mase soli omogućile život na pučini.** Sjajan edukativni video objavio je nedavno Geopark Viš

VIS - **Dok je većina jadranskih otoka ovisna o kopnenim vodovodima, Vis skriva neprocjenjivo blago duboko u svom krškom podzemlju. Fascinantan edukativni video otkriva kako su drevne mase soli omogućile život na pučini.** Sjajan edukativni video objavio je nedavno Geopark Viški arhipelag kako bi domaćoj i stranoj javnosti odgovorio na vječno i fascinantno pitanje: od kud Visu, tom udaljenom pučinskom otoku, stalni izvori pitke vode? Ono što je priroda stvorila u utrobi Visa predstavlja pravi hidrogeološki fenomen. Naime, otok Vis izgrađen je pretežno od vapnenačkih stijena kroz koje kišnica, zbog njihove poroznosti, vrlo brzo ponire u duboko podzemlje. Zbog tog specifičnog sastava tla, na samoj površini otoka nema stalnih tokova vode poput rijeka ili potoka, što je inače uobičajena karakteristika jadranskog krša. Umjesto da teče površinom, voda se na Visu nevidljivo i složeno kreće kroz brojne pukotine, kaverne i šupljine tajanstvenog krškog podzemlja. No, ključ opstanka i zadržavanja te vode leži u jedinstvenoj geološkoj strukturi. ### Solni dijapir Komiža – prirodna brana stara milijunima godina Posebno važnu ulogu u ovom hidrološkom fenomenu ima šire područje Komiže i takozvani solni dijapir Komiža. Riječ je o fascinantnoj geološkoj strukturi koja je nastala dugotrajnim izdizanjem velike mase trijaskih evaporitnih stijena, čija se starost procjenjuje na nevjerojatnih 220 milijuna godina. Tijekom burne geološke prošlosti, ova golema masa drevne soli i pratećih stijena doslovno se uzdigla iz velikih dubina Zemljine kore. Pri svom silovitom kretanju prema gore, solna masa je snažno potisnula i deformirala okolne karbonatne stijene, stvorivši jedinstven podzemni rezervoar. Upravo na tom kontaktu, gdje se dodiruju izrazito vodopropusni vapnenci i znatno slabije propusne evaporitne stijene (soli), događa se ključni proces: dio oborinske vode prirodno se zaustavlja i dugotrajno zadržava u podzemlju. Ti specifični geološki odnosi i prirodne barijere omogućili su formiranje bogatih podzemnih zaliha pitke vode koje se danas uspješno koriste za cjelokupnu vodoopskrbu otoka. > 💧 Izvorište Korita – Vičko srce vodoopskrbe > > Glavno i najvažnije izvorište pitke vode na Visu su **Korita**. Na toj lokaciji se modernim sustavima crpi visokokvalitetna podzemna voda izravno iz kompleksnog krškog sustava otoka. Za razliku od mnogih drugih dalmatinskih otoka koji su podmorskim cijevima spojeni na kopneni vodovod (poput Hvara ili Brača), Vis je potpuno autonoman. To ujedno znači da količina dostupne vode na otoku izravno i isključivo ovisi o oborinama koje padnu na samom viškom tlu. ### Osjetljiv resurs pod pritiskom klimatskih promjena i turizma Zbog činjenice da ovise isključivo o nebu iznad sebe, dugotrajna sušna razdoblja, drastično povećana ljetna potrošnja tijekom turističke sezone, kao i striktna zaštita podzemlja postaju ključna i kritična pitanja za dugoročnu održivost života na otoku. Stručnjaci iz Geoparka Viški arhipelag upozoravaju kako su podzemne vode krških otoka iznimno osjetljiv i ranjiv prirodni resurs. Tri su glavna razloga za oprez: * **Sporo obnavljanje:** Proces infiltracije i filtracije vode kroz stijene traje godinama. * **Ovisnost o kiši:** Bez redovitih jesenskih i zimskih oborina, razine u rezervoarima brzo opadaju. * **Lako onečišćenje:** Zbog pukotinskog sustava, svako zagađenje s površine može trenutačno završiti u podzemnim rezervoarima. Poruka ovog poučnog videa je jasna i alarmantna za sve stanovnike i posjetitelje. Na otoku Visu ekološka svijest i zaštita okoliša nipošto ne smiju završiti samo na onome što vidimo na površini. Prava borba za očuvanje ovog jedinstvenog otoka nastavlja se i vodi svakodnevno – duboko u samoj stijeni. D.G.

**Danas je svjetionik moderniziran, ima više kupaonica, a automatiziran je još 1990-ih, kada ga je napustio i posljednji svjetioničar.** Na istočnoj obali Istre, na mjestu gdje se more sudara sa stijenama, stoji svjetionik Crna punta – danas gotovo netaknuti svjedok jednog drugačijeg života. Ekipa emisije More uspjela je ući u njegovu unutrašnjost i otkriti priče koje skriva. Svjetionik Crna punta desetljećima je bio dom obiteljima svjetioničara. **Mirjana Peruško** ondje je živjela kao dijete nakon što je s obitelji stigla 1978. Život na svjetioniku bio je jednostavan, ali izoliran. Nedostajalo je društvo, a svakodnevica je zahtijevala snalažljivost. - Kad sam prvi put došla, pitala sam se gdje je selo i kamo ću u školu. Najveći problem je što si tu sam. Fali ti društvo, ali smo se snašle – barkom smo odlazile u Koromačno - prisjeća se za emisiju More. Uvjeti života bili su skromni. U kući nije bilo tekuće vode ni kupaonice, a svakodnevni poslovi obavljali su se uz pomoć gusterni i maštela. U kuhinji je bio štednjak na drva, pekao se kruh, vode nije bilo. Danas je svjetionik moderniziran, ima više kupaonica, a automatiziran je još 1990-ih, kada ga je napustio i posljednji svjetioničar. ### Najljepši zalazak sunca i ključni orjentir Unatoč teškim uvjetima, Crna punta ostala je mjesto posebnih uspomena. Ovdje je bio najljepši zalazak sunca. To su boje koje čovjek mora doživjeti, to se ne može opisati. - Ovo je raj - kaže Mirjana. Svjetionik, izgrađen 1873. u vrijeme Austro-Ugarske, i danas ima važnu ulogu u pomorskoj signalizaciji. Za mnoge pomorce bio je ključni orijentir. - Kad se vraćaš, hvataš to svjetlo i voziš prema njemu. Nekad je to bilo sve, a i danas je - kaže kapetan **Aleks Barbić**. ### Legende o skrivenom blagu Područje općine Raša poznato je po razvedenoj obali dugoj gotovo 50 kilometara, s brojnim uvalama i špiljama. - Ponosni smo što je naša obala duža nego obala Slovenije i što ju krasi ovakav svjetionik u netaknutoj prirodi - ističe **Ivana Griparić** u iz Turističke zajednice. Uz Crnu puntu vežu se i legende o tajanstvenim hodnicima i skrivenom blagu. Ipak, kako se čini, pravo blago nije zakopano u zemlji. Blago Crne punte upravo je njezin svjetionik i pogled koji se s njega pruža – prizor koji i danas oduzima dah. I.B.

Kada se spomene Viška bitka 1866., često se ističe admiralska genijalnost Wilhelma von Tegetthoffa i austrijska pobjeda nad talijanskom flotom. Rijetko se, međutim, govori o **ključnoj ulozi hrvatskih mornara s Jadranskih otoka** , među kojima se posebno ističu **Ante Vitez, Vjekoslav Vitez Borojević** i mornari iz Lošinja i Hvara čije je iskustvo u lokalnim vjetrovima, morskim strujama bilo neprocjenjivo. Bitka koja se odigrala 20. srpnja 1866. bila je jedna od prvih velikih pomorskih sukoba u kojima su oklopljeni parni brodovi odlučivali ishod na otvorenom moru. **Ante Vitez (** je bio **mornar s otoka Lošinja), Vjekoslav Vitez Borojević** (je bio **mornar s otoka Hvara)** i **Nikola Karković (** je bio **mornar s otoka Hvara** ) svojim su znanjem mora i vještinom upravljanja brodovima omogućili austrijskim brodovima da manevriraju u teškim uvjetima, održavaju formaciju i iskoriste zbunjenost talijanske flote. Lokalne predaje navode da su hrvatski mornari **komunicirali na svom hrvatskom jeziku** , zbunjujući Talijane i ubrzavajući koordinaciju austrijske flote. Ova kombinacija **lokalnog znanja, hrabrosti, borbenosti i stručnosti** bila je presudna za austrijsku pobjedu, iako primarni izvori ne navode **vjetar "buru"** kao odlučujući faktor. Dio ove hrabrosti i vještine posebno se očituje i u trenutku kada je austrijski brod **SMS Ferdinand Max probio bok talijanskog broda Re d'Italia**. Pod silinom sudara i žestokom vatrom austrijskih brodova, četničar **(pripadnika** člana borbene skupine austrijske flote). **Nikola Karković iz Hvara** navodno je skočio na talijanski brod i **skinuo talijansku zastavu** , odsjecajući je i uzimajući je kao ratni trofej. Prema dostupnim **povijesnim izvorima** , **zastava koja je skinuta s talijanskog broda _Palestro_** tijekom **Viške bitke 1866.** i danas je **sačuvana kao povijesni artefakt**. Mala traka te zastave ili njezina ostatka **čuva se u _Mornaričkom muzeju_ u Puli**, dok su drugi dijelovi navodno u posjedu obitelji nekih sudionika bitke. **Ante Vitez , Vjekoslav Vitez Borojević i Nikola Karković,** simboliziraju tu hrabrost, borbenost i stručnost – ljudi čije je iskustvo, znanje mora i vještina upravljanja brodovima omogućilo austrijskoj floti da ostvari pobjedu koja je spriječila talijanski prodor u Jadran. Viška bitka ostaje simbol pomorske hrabrosti, ali i podsjetnik na **nerazdvojnu vezu austrijske pobjede i hrvatskih mornara s Jadrana** , koji su stoljećima plovili ovim morima. Danas, više od 150 godina kasnije, njihova priča podsjeća da iza svake velike pobjede stoje ljudi – njihova vještina, borbenost za domovinu koju brane i hrabrost koju rijetki posjeduju. **Hrvatski mornari s Jadranskih otoka i priobalja** zaslužuju da se njihova uloga pamti i slavi. Heroji – naši ljudi iz Istre, Like, Dalmacije i Boke Kotorske (smatra se da je na habsburškim brodovima od 7871 mornara čak njih 5000 bilo s hrvatskog prostora) – svojim su znanjem mora, vještinom upravljanja brodovima, borbenosti i hrabrošću omogućili austrijskoj floti da ostvari pobjedu. Njihova priča ostaje **trajna** , podsjećajući nas da iza svake velike pobjede stoje ljudi čija hrabrost, vještina i predanost često nadmašuju samu veličinu oružja i brodova. Viška bitka 1866. nije imala izravan utjecaj na ishod Austro-pruskog rata, no ostaje značajan događaj u povijesti ratne pomorstva jer je utjecala na razvoj **pomorske taktike** i operativnih koncepata. Kao jedna od prvih velikih bitaka u kojoj su sudjelovali **oklopni parni brodovi** , bitka je pokazala važnost kombinacije tehničke nadmoćnosti, vještine posada i poznavanja lokalnih uvjeta mora. Analiza njezinih ishoda i metoda pruža dragocjene uvide u evoluciju pomorskih sukoba 19. stoljeća i potvrđuje ključnu ulogu **hrvatskih i drugih lokalnih pomoraca** u austrijskoj floti, čiji doprinos ostaje trajno svjedočanstvo ljudske hrabrosti i stručnosti. Milo Miklaušić, kap.

**"Bio je jednom jedan park u kojem smo se igrali i ljubili. Park kroz koji smo dolazili na plažu. Uvijek je bio naš i vaš, javni prostor za sve ljude" - navode iz stranke Srđ je Grad.** U hladu čempresa i borova stvarale su se mnoge trajne uspomene, tu je predivan pogled na Lokrum i Porporelu i ono nešto neprocjenjivo, zajedničko dobro, ono dostupno svima. - A onda je došla 2006., u godini HDZ-a. Procijenili su neprocjenjivo zemljište i krenuli prepuštati javno privatnome. Prepustili ono što se ne poklanja ni za sva blaga svijeta. Danas je taj prostor simbol sustavnog zanemarivanja javnog radi privatnog. Ono neprocjenjivo – javni park, dječje igralište i slobodan pristup pomorskom dobru – svedeno je na predmet vlasničkih kalkulacija. U svega nekoliko godina javni prostor postao je privatni interes, a s njime je privatan, postao i jedini legalni pristup plaži Gjivovići - nastavljaju iz stranke Srđ je Grad te ističu izostanak pravovremene reakcije Grada, nejasne nagodbe koje ne štite interes građana te kontinuirano pogodovanje „investitorima“ nauštrb javnog prostora. Kritici se pridružio i dubrovački aktivist i borac za slobodu pomorskog dobra Igor Legaz. - Da je mene pitao što da uradi, ja bih gradonačelniku kazao da obavezno ožalbi presudu (P-191/20) o razvrgnuću suvlasništva vrhu parka Gjivović (gradonačelnik se nagodio prije pravomoćnosti), rekao bih mu, također, da "ne dira" žalbeni stadij parnice (Gž-734/24) u kojoj je Grad Dubrovnik ishodio nepravomoćnu presudu (P-77/20) o pravu sukorištenja parka Gjivović (gradonačelnik je, međutim, povukao tužbu u žalbenoj fazi parnice), a u parnici (P-47/25) radi naknade troškova uređenja parka Gjivović i gradnje novih skala do kupališta Gjivović, gradonačelnik je svakako trebao izjaviti žalbu protiv dijela presude (P-767/14), a nikako "pustiti" da pravomoćnim postane dio presude kojom je naloženo Gradu Dubrovniku naknaditi Braslavu Turčiću troškove gradnje novih skala iznad opasne jame (valja uočiti da taj pravomoćan dio presude nije spomenut u nagodbi). U cijeloj sumornoj priči o "gubitku parka Gjivović", postoji ipak jedna nada, koja je ostvariva, ali uz uvjet da Grad Dubrovnik napokon posegne za pravnim korakom u interesu građana i to u upravnom postupku određivanja granice pomorskog dobra, koji je Grad Dubrovnik pokrenuo zahtjevom od 14.06.2023 - rekao je Igor Legaz iz "Divlje lige" te dodaje kako je Grad Dubrovnik zamislio da granica pomorskog dobra potpuno "zaobiđe" park Gjivović! - Upozoravali smo na trenutke kada je Grad povukao žalbu, kada se propustio žaliti, kada nije intervenirao iako je to bio dužan učiniti, te kada unutarstranačka vertikala HDZ-a nije bila spremna riješiti pitanje vlasništva u interesu građana.Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća postavili smo gradonačelniku jasno pitanje: _“Tko je odgovoran za to što je Grad izgubio 3,82 %, a Republika Hrvatska 10,68 % suvlasničkog udjela – ukupno 14,5 % – u katastarskoj čestici površine 3.481 m²?”_ Taj udio iznosi više od 500 m² – površinu dostatnu za odvajanje južnog dijela parcele parka i za uknjižbu na jedini stvarni pristupni put koji je postojao prije nego što je izgrađen novi, bespravni put. Građani imaju pravo znati zašto više nemaju park i legalni prilaz pomorskom dobru. Tko je taj koji je izdao javni interes i radi kojeg nemamo više udjela u parku? Park Gjivović nije pitanje vlasništva. Park je pitanje političke odgovornosti i odnosa prema javnom dobru - dodaju iz stranke Srđ je Grad. ### Što je rješenje? Igor Legaz smatra da bi se gradonačelnik Franković mogao "izvući" iz izuzetno neugodne situacije, tako da u upravnom postupku Dubrovačko Neretvanske županije, klasa: 934-01/23-01/32, preinači zahtjev od 14.06.2023. pa da priloženu kartu s predloženom granicom pomorskog dobra, zamijeni novom kartom, na kojoj će granica pomorskog dobra "presjeći" park Gjivović "od vrata do vrata". - Radi velikog interesa javnosti, gradonačelnik bi trebao na sjednici Gradskog vijeća, žurno prezentirati preinačen zahtjev s izmijenjenim prijedlogom granice pomorskog dobra za širu zonu kupališta Gjivović. Pojas pomorskog dobra, od kupališta villa Shahrazade do kupališta Villa Dubrovnik, treba obuhvatiti cjeline katastarskih čestica 4858/2, 4857, 4859, 4860, 4863/1, 4863/2, 4861, 4864, 4868, 4870/1, 4869, 4851, 4862/1 i 4878, sve k.o. Dubrovnik (nova izmjera), jugozapadni dio k.č. 4862/2 k.o. Dubrovnik (nova izmjera) razdijeljena "morskim" rubom mocire, te jugozapadni dio k.č. 4866 k.o. Dubrovnik (nova izmjera) razdijeljena "kopnenim" rubom pješačke staze ("od vrata do vrata"), tako da pješačka staza u parku Gjivović, kao i pripadajuća vrata, budu u pojasu pomorskog dobra - zvršava Legaz. J.T.