Prema najnovijem istraživanju HRejtinga, provedeno između 15. i 18. rujna na uzorku od 1000 ispitanika, [...]

Udruga Zelena akcija odlučno se protivi planovima zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića o [...]

**Ako u Hrvatskoj nikada nitko nije ozbiljno razvio plan gospodarenja otpadom i sustav zbrinjavanja otpadnih voda, ako se desetljećima nije dovoljno ulagalo u pročistače, kanalizaciju, reciklažu i spalionice, a istodobno se gradilo i milijune turista pozivalo na Jadran — čemu se**

**Ako u Hrvatskoj nikada nitko nije ozbiljno razvio plan gospodarenja otpadom i sustav zbrinjavanja otpadnih voda, ako se desetljećima nije dovoljno ulagalo u pročistače, kanalizaciju, reciklažu i spalionice, a istodobno se gradilo i milijune turista pozivalo na Jadran — čemu se danas čudimo?** Godinama su milijuni ljudi ispuštali fekalije u more. Restorani su bacali ulje u prirodu, a plastiku smo ostavljali posvuda. Otpad iz šarenih kanti često je završavao na istome mjestu. Od ozbiljne reciklaže i sustavnog razvrstavanja uglavnom nije bilo ništa. Jedino je na Krku taj sustav donekle funkcionirao. Za to su velikim dijelom zaslužni Vjeran Piršić i ljudi koji su ga bili sposobni saslušati, razumjeti i provesti ono što je godinama govorio. ### Zato se postavlja jednostavno pitanje: odakle sada odjednom tolika zabrinutost zbog smeća? Od inače lijepe i skladne zemlje napravili smo smeće gotovo u svim segmentima. Ne znamo parkirati automobil. Ne razumijemo pojam javnog dobra. Ne održavamo šume. Crkve zaključavamo kako netko ne bi ukrao oltar, a istodobno tvrdimo da živimo od turizma. Kakva zamazana, šarena laž. Svakako, ponegdje je bilo ponešto blijedih pokušaja, ali Hrvatska je godinama mentalno zapuštena i poražavajuće neobrazovana — kao da živimo u nečijoj tuđoj državi koja nam je mrska i za koju nas nije briga. Nismo sačuvali ni ono što je već postojalo. Nevjerojatno je koliko je zapuštenih zgrada, kompleksa, hotela i odmarališta u vlasništvu države i pojedinih ministarstava prepušteno propadanju. Danas ti prostori služe kao utočišta štakorima, zmijama i škorpionima. Tu i tamo tim se društvenim dobrom posluže i oni najglasniji „branitelji”, uredno odjeveni u jasno obilježene majice, kao da je država njihov privatni plijen. Brodogradnju smo ugušili, a sada po svijetu kupujemo tuđe smeće, uglavnom zbog nečijih privatnih interesa. Otpad je svugdje u svijetu potencijalno velik i unosan posao. Spalionice proizvode energiju, a Hrvatska energije nema dovoljno pa je redovito uvozi. O tome se ne govori previše jer je i uvoz energije za nekoga vrlo dobar posao. I tako... Vjerovao sam u zdravu državu i u narod koji je dao sve, **pa i samoga sebe za slobodu**. Narod koji je krvario i izborio se za ovu zemlju. Danas više ne vjerujem. Još mi je teže povjerovati da taj isti narod ne vidi kako ga se sustavno razgrađuje i uništava. Hrvatska se ubija podlo, gospodo, dok se mi i dalje svađamo oko toga tko je ustaša, a tko partizan. Dopustili smo da nas obezglave botovi, planski financirani manipulatori i prevarantski algoritmi. Dok mi ratujemo s prošlošću, oni nam odnose budućnost.” Tomislav Lovro Pavleka _"Stavovi izneseni u kolumnama, vašim vijestima i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije portala Morski HR._

**Hrvatska bi svoj višedesetljetni problem s ekološkim bombama na odlagalištima otpada mogla trajno riješiti izgradnjom postrojenja za plazma-rasplinjavanje, tehnologije koja na ekstremno visokim temperaturama potpuno uništava čak i najopasniji otpad bez stvaranja otrovnog pepela i plinova. Nuklearni fizičar Tonči Tadić već punih dvadeset godina zagovara ovo rješenje koje je ekološki daleko superiornije od klasičnih spalionica.** Dok tradicionalne spalionice rade na temperaturama od oko 800 stupnjeva Celzijevih, pri čemu za sobom ostavljaju čak 30 posto opasnog otpada i ne mogu uništiti najotrovnije tvari, termičko plazma-rasplinjavanje funkcionira na temperaturama višima od 1200 stupnjeva. U takvoj atmosferi bez kisika dolazi do potpunog raspada svih organskih molekula, pa u čitavom procesu uopće ne nastaju otrovni dioksini, furani ni opasni pepeo, objavio je dr. Tadić. Otpad se pretvara u čisti sintetski plin, dok anorganske tvari završavaju kao kemijski inertna i staklasta troska koja se potom može potpuno sigurno iskoristiti kao građevinski materijal, primjerice pri asfaltiranju prometnica. Sav ispuh iz postrojenja vodi se u frakcijsku destilaciju nalik onoj u rafinerijama te se izdvajaju svi spojevi, a preostali sintetski plin usmjerava se u plinsku turbinu gdje proizvodi električnu energiju potrebnu za rad samog pogona, pojasnio je u intervjuu za Večernji list. Tadić naglašava kako osnovna svrha ovakvog sustava nije primarno proizvodnja energije spaljivanjem, nego potpuno i sigurno uništavanje opasnog otpada koji se inače ne može reciklirati, što uključuje medicinski, industrijski i kemijski otpad, automobilske ostatke pa sve do mulja iz pročistača otpadnih voda. Kao konkretan dokaz iz prakse navodi postrojenje koje je američki Westinghouse još 2002. godine izgradio na japanskom otoku Hokkaidu. - To postrojenje dnevno preradi 300 tona otpada, a radi po tako visokim ekološkim standardima da se u njegovoj neposrednoj okolini uzgaja hrana, dok radnici u samom objektu ne moraju nositi nikakva zaštitna odijela. Izgradnja takvog pogona stoji oko 94 milijuna eura, odnosno približno 0,17 milijuna dolara po toni dnevnog kapaciteta. Primjene li se te brojke na hrvatske prilike, postrojenje bi 33.000 tona otpada s deponija u Gospiću, u kojem se nalazi i pepeo iz stranih spalionica, moglo potpuno zbrinuti za samo 110 dana, nakon čega bi se moglo pristupiti sanaciji svih ostalih opasnih deponija diljem zemlje, uključujući i zagrebački Jakuševec Ipak, unatoč tome što je plazma-rasplinjavanje ekološki superiornije od klasičnog spaljivanja i što bi moglo riješiti problem svih divljih i službenih odlagališta u Dalmaciji, Lici i ostatku Hrvatske, Tadić upozorava da bi ova ideja i danas naišla na jednak otpor kao i prije dvadeset godina. Tada su se otporu gradskih birokracija, nezainteresiranih za isprobavanje novih tehnologija, i tvrtki interesno povezanih sa zbrinjavanjem otpada pridružili i brojni zeleni aktivisti s tvrdnjama da sustav nije dovoljno siguran. Tadić vjeruje da bi se i danas izrodila pobuna protiv smještaja takvog objekta bilo gdje u Hrvatskoj, iako je riječ o tehnologiji koja se ne može ni po čemu uspoređivati s ekološkim bombama poput Jakuševca ili Marišćine, koja su godinama pozicionirana u izravnoj blizini osjetljivih vodocrpilišta. D.G.

**Hrvatska bi svoj višedesetljetni problem s ekološkim bombama na odlagalištima otpada mogla trajno riješiti izgradnjom postrojenja za plazma-rasplinjavanje, tehnologije koja na ekstremno visokim temperaturama potpuno uništava čak i najopasniji otpad bez stvaranja otrovnog pepela i plinova. Nuklearni fizi &**

Politicki.ba je informativni portal koji se temelji na striktnom poštivanju postulata novinarstva. Naš je slogan – mi dajemo činjenice. Vi sudite.

Sporno je što se projekt opasne medicinske spalionice pokušavao održati u narativu 'zelene' i 'waste-to-energy' investicije, kažu

Gradonačelnik kaže i da nema promjena oko spalionice u Resniku